Bernardinov lekcionar, kako ovdje prihvaćamo, pa i u naslovu, jednostavnije i sažetije, možda i prihvaćenije, ime prve hrvatske datirane tiskane latinične knjige (inkunabule), objavio je transkripcijom Tomislav Maretić još davne 1885. godine, i to kao Lekcionarij Bernardina Spljećanina po prvom izdanju od god. 1495. Dragica Malić poučila nas je tomu da je itekako potrebno istaknuti odrednicu »datirana« – jer se doista osnovano smatra da je stariji jedan dubrovački tiskani latinični molitvenik kojemu nije sačuvana datacija, što se često zaboravlja. Riječ je o godini 1495., što Bernardinov lekcionar svrstava među najstarije slavenske inkunabule; mjesto tiska bila je Venecija, a tiskar Damjan iz Milana. Tiskana su 104 lista dvobojno (crno i crveno) gotičkim slovima. Zanimljivo je da je primjerak inkunabule po kojoj je Maretić priredio svoju transkripciju nestao u vihoru Drugoga svjetskoga rata, a do danas su se sačuvala svega tri. Godine 1991. objavljen je i pretisak utemeljen na sačuvanim primjercima, koji je priredio Josip Bratulić.