O knjizi
ISBN: 978-953-7967-51-2
Naklada: 250
Broj stranica: 764
Godina izdanja: 2016
cijena: 37,16 €
Dostupnost: U PRODAJI
Rad je na ovom rječniku jedan od autora, Ranko Matasović, započeo još prije gotovo deset godina. U početku je zamisao bila da se objavi novo izdanje Etimološkoga rječnika Petra Skoka, te je u suradnji s Dubravkom Ivšić i Dunjom Brozović Rončević izvršena njegova digitalizacija i započet je rad na reviziji Skokovih natuknica. Međutim, uskoro se pokazalo da Skokov rječnik nema smisla ponovno izdavati, jer zbog specifičnoga načina na koji su u njemu organizirane natuknice, kao i zbog obilja građe koju je vrlo teško provjeriti, svaku natuknicu zapravo treba napisati iznova. Stoga je odlučeno da se ide u izradu novog, autorskog rječnika, a autorskom se timu 2010. pridružio i Tijmen Pronk. Od tada je napisan najveći dio teksta ovoga rječnika, a rad na njemu bio je potpuno timski i kolegijalan.
Mnoge su polazne etimologije revidirane ili posve promijenjene, i premda autori nisu uvijek imali u svemu podudarna mišljenja, redovito je konačna redakcija etimoloških natuknica bila rezultatom zajedničkoga promišljanja i dogovora. Ankica Čilaš Šimpraga nadopunila je mnoge natuknice dijalektnim oblicima, a Pavao Krmpotić u posljednjoj je fazi izrade rječnika provjerio i nadopunio neke natuknice.
Ovaj rječnik ne može zamijeniti Skokov, a to ni ne pokušava učiniti. Svrha mu je i koncepcija, naime, posve različita. Skokov je rječnik zamišljen kao obuhvatni etimološki rječnik riječi posvjedočenih u srednjojužnoslavenskom dijalektnom kontinuumu, koji se u njegovo vrijeme pripisivao jeziku čiji je službeni naziv bio „hrvatski ili srpski“. Skok je u svojim istraživanjima obradio golemu jezičnu građu, ali konačnu redakciju rječnika nije stigao objaviti prije smrti, već je to učinio njegov učenik Valentin Putanec, organizirajući natuknice onako kako ih je nalazio na karticama Skokova rukopisa, s riječima objedinjenim po ne uvijek jasnim kriterijima. Stoga se Skokovim rječnikom nestručnjaku teško služiti, a i stručnjaku je teško bez indeksa. Uz to on sadržava mnoštvo riječi, oblika, pa i etimoloških zaključaka koje njegov autor nije prije objavljivanja stigao još jednom provjeriti. Osim toga, Petar Skok nije bio slavist ni indoeuropeist (premda je odlično poznavao slavističku i indoeuropeističku literaturu svojega vremena), već romanist, što je vidljivo i u odabiru građe i u razini obrade pojedinih riječi u njegovu rječniku. Stoga smo smatrali da je hrvatskomu jeziku danas potreban nov etimološki rječnik u kojem će građa biti organizirana i izložena onako kako je to uobičajeno u suvremenim etimološkim rječnicima slavenskih jezika (npr. u slovenskom etimološkom rječniku Marka Snoja), a obrada je usklađena sa spoznajama suvremene slavistike i indoeuropeistike. Iz toga našeg nastojanja slijedi i većina obilježja po kojima se naš rječnik razlikuje od rječnika našega velikog prethodnika.
Mnoge su polazne etimologije revidirane ili posve promijenjene, i premda autori nisu uvijek imali u svemu podudarna mišljenja, redovito je konačna redakcija etimoloških natuknica bila rezultatom zajedničkoga promišljanja i dogovora. Ankica Čilaš Šimpraga nadopunila je mnoge natuknice dijalektnim oblicima, a Pavao Krmpotić u posljednjoj je fazi izrade rječnika provjerio i nadopunio neke natuknice.
Ovaj rječnik ne može zamijeniti Skokov, a to ni ne pokušava učiniti. Svrha mu je i koncepcija, naime, posve različita. Skokov je rječnik zamišljen kao obuhvatni etimološki rječnik riječi posvjedočenih u srednjojužnoslavenskom dijalektnom kontinuumu, koji se u njegovo vrijeme pripisivao jeziku čiji je službeni naziv bio „hrvatski ili srpski“. Skok je u svojim istraživanjima obradio golemu jezičnu građu, ali konačnu redakciju rječnika nije stigao objaviti prije smrti, već je to učinio njegov učenik Valentin Putanec, organizirajući natuknice onako kako ih je nalazio na karticama Skokova rukopisa, s riječima objedinjenim po ne uvijek jasnim kriterijima. Stoga se Skokovim rječnikom nestručnjaku teško služiti, a i stručnjaku je teško bez indeksa. Uz to on sadržava mnoštvo riječi, oblika, pa i etimoloških zaključaka koje njegov autor nije prije objavljivanja stigao još jednom provjeriti. Osim toga, Petar Skok nije bio slavist ni indoeuropeist (premda je odlično poznavao slavističku i indoeuropeističku literaturu svojega vremena), već romanist, što je vidljivo i u odabiru građe i u razini obrade pojedinih riječi u njegovu rječniku. Stoga smo smatrali da je hrvatskomu jeziku danas potreban nov etimološki rječnik u kojem će građa biti organizirana i izložena onako kako je to uobičajeno u suvremenim etimološkim rječnicima slavenskih jezika (npr. u slovenskom etimološkom rječniku Marka Snoja), a obrada je usklađena sa spoznajama suvremene slavistike i indoeuropeistike. Iz toga našeg nastojanja slijedi i većina obilježja po kojima se naš rječnik razlikuje od rječnika našega velikog prethodnika.
