Mikaljina Gramatika talijanska ukratko prije svega je prikaz
talijanske morfologije, odnosno pregled talijanskoga
deklinacijsko-konjugacijskoga sustava. Pisana je hrvatskim jezikom i s
hrvatskim gramatičkim nazivljem, što joj priskrbljuje atribut
najstarijega izvora naše gramatičke terminologije.
Kontrastivno koncipirana, gramatika nudi dvojezične sklonidbene i glagolske obrasce.
Raščlamba
Mikaljinih hrvatskih primjera i jezika kojim je djelo pisano pokazuje
da je riječ o koineu jugoistočnoga kompleksa hrvatske književnosti 17.
stoljeća, odnosno o jekavsko-ikavskoj štokavskoj stilizaciji temeljenoj
na bogatoj dubrovačko-dalmatinskoj i bosanskofranjevačkoj književnoj
produkciji.
Očigledan je i utjecaj što ga je na Mikalju proizveo
izravan kontakt s govornicima i čitateljima različitih dijalekata i
govora toga područja.