Svaka država pristupajući Europskoj uniji nosi sa sobom i svoj jezični identitet. Zahtjevan posao prevođenja cjelokupnoga zakonodavstva Europske unije koji Hrvatska do pristupanja toj zajednici mora završiti često ostaje u sjeni drugih tema, premda je uloga jezika u tom procesu nezaobilazna. Ova knjiga govori o problemima koje je trebalo i još treba svladati na tom putu kako bi hrvatski jezik u europsku zajednicu kao njezin dvadeset i četvrti službeni jezik ušao kao punopravan predstavnik hrvatskoga nacionalnoga i kulturnoga identiteta.
Knjiga se prije svega bavi ulogom terminologije u ucrtavanju hrvatskoga jezika na europski jezični zemljovid, ali i uvelike propuštenom prilikom da se u ovome kontekstu odlučnije odgovori na već dugo zapostavljenu potrebu jasnijega artikuliranja jezične politike i nužnih oblika terminološkoga planiranja. Obveza normiranja strukovnoga nazivlja u funkciji učvršćivanja hrvatskoga jezičnog standarda bitna je, ali i nedovoljno osviještena tema.
Hrvatski na putu u EU nudi presjek lingvističkih i terminoloških znanja stečenih i primijenjenih tijekom prevođenja pravne stečevine EU-a i usklađivanja hrvatskoga zakonodavstva, ali i nizom pragmatičnih rješenja i pouka proizašlih iz toga zahtjevnoga posla. Ova je knjiga stoga i poticaj da, oslanjajući se na ta vrijedna iskustva ne samo vlastita nego i drugih država prije nas, učinimo sve što je u našoj moći da hrvatski jezik na putu u Europsku uniju na odgovarajući način opremimo i zaštitimo.