Hrvatsko-latinski rječnik, obrat rukopisnoga rječnika Lexicon Latino-Illyricum
Pavla Rittera Vitezovića, daje nam odgovor na pitanja kako je mogao
izgledati njegov rukopisni hrvatsko-latinski rječnik kojemu se izgubio
svaki trag, te kako je izgledao hrvatski jezik s prijelaza iz 17. u 18.
stoljeće iz pera jednoga od vizionara hrvatskoga jezičnog jedinstva, a
time i nacionalnoga ujedinjenja. Rječnik je zasnovan tronarječno, a
građa se temelji poglavito na književnoj i knjiškoj tradiciji, a i
narodni su govori uključeni u onom opsegu koliko su mu bili poznati.
Vitezovićev
preokretni rječnik broji više od 34 tisuće riječi, a pod svakom se
natuknicom nalaze sve potvrde određene riječi u rječniku u stvarnome
leksičkom okruženju, kolokacijama, frazeološkim uporabama; homonimne su
natuknice obrojčane, a terminološke i prijedložne sveze izdvojene u
natuknice kao i dvočlani onimi.
Nakon prijeslika Vitezovićeva rukopisnoga rječnika Lexicon Latino-Illyricum
koji je objavljen kao prvi svezak i tiskan 2000. g. u izdanju ArTresor
naklade, drugi je svezak kritički upis njegova rukopisa (u tisku kod
istoga izdavača: upisale Nada Vajs i Zrnka Meštrović, a latinski tekst
kritički priredio Bojan Marotti), ovaj je treći svezak, što su ga iste
autorice u potpunosti osmislile i sastavile, preokret kritički
priređenoga izvornika, koji će biti objavljen u drugome svesku.