U knjizi se opisuje jezikoslovna i normativna uloga časopisa Hrvatski jezik (1938. – 1939.). Kada je riječ o jezikoslovnoj ulozi, utvrđuje se prinos časopisnih suradnika i autora hrvatskomu jezikoslovlju, njihova dosljednost u znanstvenim stavovima (s obzirom na njihovu ukupnu jezikoslovnu djelatnost), raspravama i jezičnim savjetima. Kada je riječ o normativnoj ulozi, opisuje se doprinos časopisa tadašnjoj, ali i suvremenoj normi hrvatskoga književnog jezika. Budući da su normativne rasprave i/ili normativni prijedlozi iz časopisa Hrvatski jezik (1938. – 1939.) većinom postali dijelom suvremene norme i opća mjesta normativne suvremene kroatistike, vrijedno je opisati te poveznice, poglavito što se danas uglavnom ne zna da te poveznice postoje. Znanstveni se radovi iz časopisa opisuju i s obzirom na metodologiju, i to ne samo na dosege mladogramatičarskoga poredbeno-povijesnoga pristupa – naime, prvi strukturalistički rad u hrvatskom jezikoslovlju objavljen je upravo u časopisu Hrvatski jezik (1938. – 1939.),a riječ je Guberininu radu o razlikovanju jezika i govora.
Cilj je knjige opisati ulogu časopisa Hrvatski jezik (1938. – 1939.) u normiranju hrvatskoga književnog jezika. Časopis je doprinio očuvanju hrvatskoga jezičnoga identiteta kao i usustavljivanju norme hrvatskoga jezika tridesetih godina 20. stoljeća jer većina jezičnih savjeta objavljenih u časopisu vrijedi i danas. Časopis je povijesni i jezikoslovni odmak od dugogodišnje cenzure hrvatskoga imena, zaustavitelj lošega utjecaja beogradskoga
Našeg jezika kojim se htio obuhvatiti i razvoj hrvatskoga književnog jezika.