Posljedične su konstrukcije u ovoj knjizi opisane na svim razinama
lingvističke analize: na razini jednostavne rečenice, na razini
nezavisnosložene rečenice, u vezničkim ustrojstvima i jukstapoziciji, na
razini zavisnosložene rečenice i, na kraju, na razini teksta. Iscrpno
su opisane sve sintaktičke jedinice kojima se izražavaju posljedična
značenja: prijedložno-padežne skupine, zamjenični prilozi i priložne
skupine, funkcionalni ekvivalenti posljedičnih rečenica,
nezavisnosložene rečenice posljedične semantike, zavisnosložene rečenice
vezničkoga i nevezničkoga tipa te posljedične tekstne konstrukcije.
Riječ je o opisu ustrojstava koja nesumnjivo pripadaju logički
najsloženijima i koja su izvanredno raznolika. Riječ je nadalje o
ustrojstvima koja je najteže razgraničiti od sličnih sintaktičkih
ustrojstava (uzročnih, načinskih, poredbenih, namjernih, relativnih i
sl.).
Ova knjiga daje i sveobuhvatan pregled relevantne
literature o posljedičnim ustrojstvima u različitim jezicima (u
slavenskim i romanskim jezicima te u engleskome i njemačkome) i u
općelingvističkoj literaturi.
Posljedična su ustrojstva u
hrvatskome jeziku dosad opisivana nedostatno i neprecizno. Zapravo od
cijeloga mnoštva raznolikih tipova posljedičnih konstrukcija u
gramatikama i specijaliziranim znanstvenim i stručnim radovima dosada
su opisivane uglavnom samo one posljedične konstrukcije koje bi se mogle
odrediti kao posljedične zavisnosložene rečenice u užemu smislu.
Prema
tomu ova je knjiga prvi potpuni opis načina izražavanja jednog od
najsloženijih logičko-gramatičkih značenja u hrvatskome jeziku na svim
razinama sintaktičke analize.
Svi tipovi posljedičnih konstrukcija oprimjereni su mnogobrojnim primjerima.