Posljedične su konstrukcije u ovoj knjizi opisane na svim razinama 
lingvističke analize: na razini jednostavne rečenice, na razini 
nezavisnosložene rečenice, u vezničkim ustrojstvima i jukstapoziciji, na
 razini zavisnosložene rečenice i, na kraju, na razini teksta. Iscrpno 
su opisane sve sintaktičke jedinice kojima se izražavaju posljedična 
značenja: prijedložno-padežne skupine, zamjenični prilozi i priložne 
skupine, funkcionalni ekvivalenti posljedičnih rečenica, 
nezavisnosložene rečenice posljedične semantike, zavisnosložene rečenice
 vezničkoga i nevezničkoga tipa te posljedične tekstne konstrukcije. 
Riječ je o opisu ustrojstava koja nesumnjivo pripadaju logički 
najsloženijima i koja su izvanredno raznolika. Riječ je nadalje o 
ustrojstvima koja je najteže razgraničiti od sličnih sintaktičkih 
ustrojstava (uzročnih, načinskih, poredbenih, namjernih, relativnih i 
sl.).
Ova knjiga daje i sveobuhvatan pregled relevantne 
literature o posljedičnim ustrojstvima u različitim jezicima (u 
slavenskim i romanskim jezicima te u engleskome i njemačkome) i u 
općelingvističkoj literaturi.
Posljedična su ustrojstva u 
hrvatskome jeziku dosad opisivana nedostatno i neprecizno. Zapravo od 
cijeloga mnoštva raznolikih tipova posljedičnih konstrukcija u 
gramatikama i specijaliziranim znanstvenim i stručnim radovima  dosada 
su opisivane uglavnom samo one posljedične konstrukcije koje bi se mogle
 odrediti kao posljedične zavisnosložene rečenice u užemu smislu. 
Prema
 tomu ova je knjiga prvi potpuni opis načina izražavanja jednog od 
najsloženijih logičko-gramatičkih značenja u hrvatskome jeziku na svim 
razinama sintaktičke analize. 
Svi tipovi posljedičnih konstrukcija oprimjereni su mnogobrojnim primjerima.