O knjizi
ISBN: 978-953-7967-52-9
Naklada: 250
Broj stranica: 452
Godina izdanja: 2016
Cijena: 17,25 € (129,97 kn)
Dostupnost: U PRODAJI
U ovoj knjizi nastojalo se na što sustavniji i obuhvatniji način prikazati, opisati i analizirati lažne prijatelje (izvorno francuski faux amis, ruski ложные друзья, engleski false friends). Pritom su u obzir uzeti mnogobrojni aspekti njihova promišljanja, definiranja i raščlambe, a zatim je primjenom znanstveno ovjerenih metoda iz množine shvaćanja pojma lažnih prijatelja derivirano ono što se za nj smatra sržnim te je razvijen vlastiti teorijski sustav o tome jezičnom fenomenu. Znanstveni je interes u ovome djelu usmjeren na lažne prijatelje između hrvatskoga i ruskoga jezika, što je i nužno, jer su oni činjenica kontrastivne lingvistike i mogu se proučavati samo poredbeno – između dvaju jezika ili među više njih. Osim toga, pozornost je posvećena i njihovoj leksikografskoj obradi te izboru što primjerenijega oblika rječničkoga članka za Rječnik hrvatsko-ruskih lažnih prijatelja, koji se nalazi na kraju knjige.
Lažni su prijatelji parovi leksema iz dvaju jezika, oblikom jednaki ili slični, a značenjski različiti (npr. hrv. bajka ‘kratka priča nestvarnih likova i fantastična sadržaja’ ~ rus. байка ‘meka vunena ili pamučna tkanina, flanel’). Razlika u značenju prouzročuje nesporazume i pogreške pri prevođenju ili usmenoj komunikaciji jer se pretpostavlja da izrazna jednakost/sličnost između leksičkih jedinica polaznoga i ciljnoga jezika podrazumijeva i sadržajnu jednakost/sličnost. Pritom dolazi do refleksnoga prepoznavanja i pogrešnoga zaključivanja o značenju leksema na osnovi iskustva polaznoga jezika pojedinoga sudionika komunikacijskoga čina.
Lažni su prijatelji parovi leksema iz dvaju jezika, oblikom jednaki ili slični, a značenjski različiti (npr. hrv. bajka ‘kratka priča nestvarnih likova i fantastična sadržaja’ ~ rus. байка ‘meka vunena ili pamučna tkanina, flanel’). Razlika u značenju prouzročuje nesporazume i pogreške pri prevođenju ili usmenoj komunikaciji jer se pretpostavlja da izrazna jednakost/sličnost između leksičkih jedinica polaznoga i ciljnoga jezika podrazumijeva i sadržajnu jednakost/sličnost. Pritom dolazi do refleksnoga prepoznavanja i pogrešnoga zaključivanja o značenju leksema na osnovi iskustva polaznoga jezika pojedinoga sudionika komunikacijskoga čina.