Među svim izdanjima otisnutim u senjskoj glagoljskoj tiskari upravo se Mirakuli Slavne Deve Marije izdvajaju kao djelo „najizrazitije književne namjere i najznatnijega literarnog dometa” (Petrović 1977: 48). U njihovu se incipitu navodi samo Počinju mirakuli Slavne Deve Marije, dok iz kolofona doznajemo više detalja o tome tiskarskom pothvatu: Svršene beše knjige sije ke se zovu Mirakuli blažene Deve Marije v hiži počtovanoga gospodina Silvestra Bedričića, arhižakna senjskoga. Komponjene i korežene Urbanom i Tomasom, kanonicih crikve senjske. Štampane po meštru Grguru Senjaninu. Miseca ijuna na dan 15. V letih Gospodnjih 1508.
Cilj je ove studije bio opisati iscrpnije jezik senjskoga izdanja Mirakula Slavne Deve Marije s obzirom na to da dosad nije postojala nijedna takva rasprava. Štoviše, izuzmemo li Korizmenjak, čiji je jezik od svih izdanja senjske glagoljske tiskare najbolje poznat zahvaljujući istraživanjima Borisa Kuzmića, možemo bez pretjerivanja reći kako je dosad bilo vrlo malo poznato o jezičnim značajkama izdanja otisnutih u toj tiskari. Senjski misal i Ritual uključeni su među izvore za rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, dok se jezik ostalih izdanja opisivao samo sumarno i općenito, bez prava uvida u razmjere jezičnoga variranja unutar neliturgijskoga dijela toga korpusa.