O knjizi
ISBN: 978-953-7967-25-3
Naklada: 300
Broj stranica: 120
Godina izdanja: 2015
cijena: 4,64 €
Dostupnost: RASPRODANO
Uvaženi čitatelju,
nastavljajući već uhodani slijed (izuzevši zbornik radova s 5. Simpozija) te imajući u vidu mudru izreku drevnih Latina …verba volant scripta manent… uredili smo zbornik radova sa 6. Simpozija učitelja i nastavnika hrvatskoga jezika. Živimo u vremenu kada nam se neumitno nameće pitanje dokle sežu granice potiskivanja standardnoga hrvatskoga jezika prema nestandardnim idiomima, pred navalom anglizama u svakodnevnoj pisanoj i govornoj jezičnoj praksi, a s druge strane možemo li otrgnuti zaboravu zavičajne idiome pred standardizacijom, pred slengom i govorom mladih. Činimo li dovoljno u razvijanju pozitivnoga odnosa i osviještenosti kod mladih generacija o važnosti očuvanja zavičajnih govora koji čine naš jezik posebnim, grade njegov identitet i daju podlogu boljem učenju i razumijevanju standardnoga jezika. Upravo u smjeru tih pitanja iznjedrili smo 6. Simpozij učitelja i nastavnika hrvatskoga jezika.
Unutar krovne teme vezane uz odnos nestandardnoga prema standardnom hrvatskom jeziku izlaganja su se odvijala u četiri tematska kruga u kojima je bilo riječ o hrvatskom jeziku u prošlosti sadašnjosti i budućnosti, o odnosu nastavne teorije i prakse prema nestandardnom jeziku, o stilskoj uporabi nestandardnoga hrvatskoga jezika te o novom standardu u rukopisnom pismu.
S ciljem da se progovori o jezičnom znanju i kulturi, o posebnostima i zaštiti hrvatskih dijalekata, o stilskoj svrhovitosti i odmjerenosti nestandardnoga jezika u umjetnosti, u medijima i općenito u kulturi, o utjecaju nestandardnoga jezika u socijalizaciji pojedinca te o implementaciji stečenih znanja u izvedbi nastavnoga programa prema načelima hrvatskoga jezika, poglavito načelu zavičajnosti.
Dakle, pristup nestandardnom i standardnom hrvatskom jeziku, a ponajprije njegovu učenju i poučavanju u školi rasvijetljen je iz perspektive petnaestak znanstvenika.
Hrvatski je jezik raznolik, a ako uzmemo u obzir samo njegovu govornu inačicu, utvrdili bismo da u jednome danu rabimo više njegovih jezika, odnosno oblika ovisno o namjeri poruke, tj. o primatelju poruke. Shodno tomu svakako je važno funkcionalno rabiti jezik poštujući kriterij javnosti i privatnosti.
Namjera nam je da ovaj zbornik ispuni svoju svrhu i bude izvor daljnjega stručnoga usavršavanja i profesionalnoga razvoja učitelja i nastavnika hrvatskoga jezika (prijedlog za izradu školskih i izvanškolskih projekata, primjer dobre nastavne prakse, poticaj za straživanja…).
Nadamo se da je 6. Simpozij svojim sadržajima ispunio očekivanja sudionika i dao odgovore na neka važna pitanja vezana uz nestandardni i standardni hrvatski jezik u našim školama te ako je potaknuo, otvorio nova pitanja, još je jače ostvario svrhu svoga održavanja. Nama je organizatorima nametnuo novu zadaću tako da ćemo se na idućem simpoziju baviti kulturom govorenja i slušanja.
nastavljajući već uhodani slijed (izuzevši zbornik radova s 5. Simpozija) te imajući u vidu mudru izreku drevnih Latina …verba volant scripta manent… uredili smo zbornik radova sa 6. Simpozija učitelja i nastavnika hrvatskoga jezika. Živimo u vremenu kada nam se neumitno nameće pitanje dokle sežu granice potiskivanja standardnoga hrvatskoga jezika prema nestandardnim idiomima, pred navalom anglizama u svakodnevnoj pisanoj i govornoj jezičnoj praksi, a s druge strane možemo li otrgnuti zaboravu zavičajne idiome pred standardizacijom, pred slengom i govorom mladih. Činimo li dovoljno u razvijanju pozitivnoga odnosa i osviještenosti kod mladih generacija o važnosti očuvanja zavičajnih govora koji čine naš jezik posebnim, grade njegov identitet i daju podlogu boljem učenju i razumijevanju standardnoga jezika. Upravo u smjeru tih pitanja iznjedrili smo 6. Simpozij učitelja i nastavnika hrvatskoga jezika.
Unutar krovne teme vezane uz odnos nestandardnoga prema standardnom hrvatskom jeziku izlaganja su se odvijala u četiri tematska kruga u kojima je bilo riječ o hrvatskom jeziku u prošlosti sadašnjosti i budućnosti, o odnosu nastavne teorije i prakse prema nestandardnom jeziku, o stilskoj uporabi nestandardnoga hrvatskoga jezika te o novom standardu u rukopisnom pismu.
S ciljem da se progovori o jezičnom znanju i kulturi, o posebnostima i zaštiti hrvatskih dijalekata, o stilskoj svrhovitosti i odmjerenosti nestandardnoga jezika u umjetnosti, u medijima i općenito u kulturi, o utjecaju nestandardnoga jezika u socijalizaciji pojedinca te o implementaciji stečenih znanja u izvedbi nastavnoga programa prema načelima hrvatskoga jezika, poglavito načelu zavičajnosti.
Dakle, pristup nestandardnom i standardnom hrvatskom jeziku, a ponajprije njegovu učenju i poučavanju u školi rasvijetljen je iz perspektive petnaestak znanstvenika.
Hrvatski je jezik raznolik, a ako uzmemo u obzir samo njegovu govornu inačicu, utvrdili bismo da u jednome danu rabimo više njegovih jezika, odnosno oblika ovisno o namjeri poruke, tj. o primatelju poruke. Shodno tomu svakako je važno funkcionalno rabiti jezik poštujući kriterij javnosti i privatnosti.
Namjera nam je da ovaj zbornik ispuni svoju svrhu i bude izvor daljnjega stručnoga usavršavanja i profesionalnoga razvoja učitelja i nastavnika hrvatskoga jezika (prijedlog za izradu školskih i izvanškolskih projekata, primjer dobre nastavne prakse, poticaj za straživanja…).
Nadamo se da je 6. Simpozij svojim sadržajima ispunio očekivanja sudionika i dao odgovore na neka važna pitanja vezana uz nestandardni i standardni hrvatski jezik u našim školama te ako je potaknuo, otvorio nova pitanja, još je jače ostvario svrhu svoga održavanja. Nama je organizatorima nametnuo novu zadaću tako da ćemo se na idućem simpoziju baviti kulturom govorenja i slušanja.
Urednice
