Na europskom zapadu, 1660., bila je do tada neviđena novina predstaviti
djelo o filozofiji jezika polazeći od narodnog, a ne od latinskog
jezika, dakle obraćajući se čitatelju koji nije bio latinist: Grammaire
générale et raisonnée, što su je napisali Antoine Arnauld i Claude
Lancelot upravo je zbog toga izvršila mnogo veći utjecaj nego latinske
rasprave Scaligera, Sanctiusa i Campanelle koje su joj prethodile.
Gotovo istovremeno objavljivanje (1662.) drugog epohalnog djela iz
radionice osamljenikâ iz Port-Royala – Logike Antoinea Arnaulda i Pierre
Nicolea, djela koje s Gramatikom čini cjelinu, osiguralo joj je
neprijeporan uspjeh i pridonijelo da se u učenoj javnosti učvrste ideje
gramatičkog nauka kartezijanske inspiracije koja je donijela novo
poimanje o odnosima misli i jezika.Gramatika Port-Royala tako
predstavlja prvi rezultat lingvističkog razvoja Descartesove misli, a,
kad je primljena u skolastičku tradiciju, pokazala se je izvanredno
plodnom, i to ne samo u Francuskoj. Poznato je, naime, da je Gramatika
Arnaulda i Lancelota sve do početaka moderne jezikoslovne znanosti
tvorila teoretsku osnovu velikog dijela europskih lingvističkh
nastojanja, a i danas je osnovica prema kojoj se sastavljaju školske
gramatike. U tom smislu Grammaire de Port-Royal – sa svim svojim danas
neprihvatljivim pojedinostima i sa svojim neprestanim traženjem
“racionalnog” u svakom jezičnom elementu – predstavlja značajan dio
kulture zapadnoeuropskog čovjeka. Poznato je da joj u naše vrijeme
najviše duguje američki lingvist Noam Chomsky, koji je u Gramatici i u
Logici Port-Royala vidio početak suvislog i jedinstvenog teorijskog
lanca koji bi išao sve do Humboldta, i u kojemu je on, Chomsky, nazreo
početke onoga što će nazvati transformacijskom generativnom gramatikom.
Gramatika Port-Royala predstavlja zaokruženu formulaciju teoretskih
načela koja su i dandanas u temelju gramatičkog naučavanja i pravi je
manifest “kartezijanske lingvistike”.