Emocije su već nekoliko desetljeća vrlo popularna interdisciplinarna istraživačka tema u svijetu, a ovo je prva knjiga isključivo usmjerena na povijest emocija u predmodernoj hrvatskoj kulturi. Sastoji se od devet teorijski i metodološki raznovrsnih radova jezikoslovaca i književnih povjesničara iz nekoliko hrvatskih znanstvenih ustanova (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Staroslavenski institut, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Osijeku) koji u svojim prilozima istražuju iskazivanje i poimanje emocija u hrvatskim tekstovima srednjega i ranoga novog vijeka pisanim na trima jezicima (hrvatskocrkvenoslavenski, hrvatski i latinski).