Promina, župa od jedanaest sela, smještena jugozapadno od Knina na prostoru između planine Promine, rijeke Krke i Miljevaca, dosad nije onomastički obrađivana. Kako je za to područje, koje je kontinuirano naseljeno još od neolitika, u 20. stoljeću karakteristična velika depopulacija, bilo je potrebno započeti antroponomastička i toponomastička istraživanja kako ne bi s odlaskom stanovnika nepovratno pao u zaborav velik broj antroponima. Jedan je od ciljeva ovoga rada bio zabilježiti i s onomastičkoga stajališta proučiti antroponime kao jezične spomenike u kojima se odražava materijalna i duhovnakultura toga kraja, a koje hrvatska onomastika dosad nije obrađivala.
Prominski govor pripada novoštokavskom ikavskom ili zapadnom dijalektu. Na temelju antroponimije prikazane su glavne fonološke i morfološke crte toga govora.