Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika povijesni je rječnik koji se izrađuje u Odjelu za povijest hrvatskoga jezika i povijesnu leksikografiju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a uz Institut suizdavač je Rječnika Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. U Rječniku se leksikografski obrađuje jezično blago kajkavskoga hrvatskog književnog jezika od 16. do 19. stoljeća, uključujući i pojedina dijalektna književna djela s početka 20. stoljeća.
Novoobjavljeni 16. svezak Rječnika (2024.) nastavlja niz od dosad objavljenih 15 svezaka Rječnika i obuhvaća leksikografski dio abecedarija od natuknice SPODEĻUVATI do natuknice STREPETATI(str. 1 –240), kao prvi svezak Šeste knjige.
Autori su leksikografske obrade u 16. svesku dr. sc. Martina Horvat (spodeļuvati – spodevati se, strajnka – strepetati), Tatjana Vukadinović, prof. (Srb – srdic) i Maja Znika Marion, prof. (sramen – sravļeno, srdit – stanovništvo, stanuvańe – stepihlep), dr. sc. Željka Brlobaš (spodi1 – spravitel, spraviti (se) – srambenik, stepki – strajati (se)).
Glavna je urednica prof. dr. sc. Mira Menac-Mihalić, redaktorice su sveska dr. sc. Nada Vajs Vinja (glavna redaktorica), dr. sc. Vesna Zečević i dr. sc. Željka Brlobaš. Recenzenti su ovoga sveska akademik August Kovačec i akademkinja Silvana Vranić. Tehnički je urednik računalnoga sloga Davor Milašinčić.
Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika s vrlo razrađenom leksikografskom obradom izvor je fonoloških, slovopisnih i pravopisnih, etimoloških, morfoloških i tvorbenih, sintaktičkih, semantičkih i leksičkih jezičnih činjenica i podloga istraživanjima kajkavskoga hrvatskog književnog jezika i hrvatskoga jezika u cjelini.