IHJJ Web shop

Detalji knjige

Skladnja ilirskog jezika za niže gimnazije - Adolfo Veber Tkalčević

Skladnja ilirskog jezika za niže gimnazije
O knjizi

ISBN: 953-6637-28-6

Naklada: 0

Broj stranica: 229

Godina izdanja: 2005

Cijena: 100.00 KN 60.00 KN

Dostupnost: U PRODAJI

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu donosi dobru odluku kad u sklopu svoje izdavačke djelatnosti predlaže da se u Biblioteci Pretisci iz hrvatske jezikoslovne baštine 19. st. za pretisak odabere gramatički vrijedno djelo Adolfa Vebera Tkalčevića Skladnja ilirskoga jezika za niže gimnazije. To je djelo kao cjelovita sintaksa suvremenoga hrvatskoga jezika onoga vremena, usklađena s jezikoslovnim koncepcijama tada dominantne zagrebačke filološke škole, kojoj je Veber utemeljitelj i glavni predstavnik, prvi put objavljeno 1859. g. Koncipirajući je kao udžbenik za održavanje nastave hrvatskoga jezika u nižim razredima gimnazije, Veber vodi računa o namjeni knjige i svoju Skladnju piše vrlo jednostavno, pregledno, i s obiljem rečeničnih primjera za sintaktičke pojave koje se u njoj opisuju. I po sintaktičkim odnosima koje prikazuje i po načinu izlaganja građe Veber metodološki anticipira mnoge aspekte modernoga sintaktičkoga opisa. Njegova Skladnja stoga nije samo knjiga koja na reprezentativan način svjedoči o bogatoj hrvatskoj jezikoslovnoj baštini ilirskoga i postilirskoga razdoblja, nego je u isti mah i živo vrelo znanstvenih spoznaja o sintaktičkim odnosima u hrvatskom jeziku, koje i danas, nakon 150 godina, mnogima može poslužiti kao uzor i poticaj.
Dobro je izabran i autor popratnoga teksta uz pretisak, prof. Ivo Pranjković, kao jedan od onih koji su se Veberom i njegovim jezikoslovnim djelom, posebno sintaksom, u nas duže vremena intenzivno bavili. U svom prilogu uz pretisak Pranjković potanko prikazuje Vebera kao svestranu spisateljsku, prevodilačku i uopće javnu ličnost koja se za hrvatske kulturne i političke interese zalaže i u vremenima koja tim interesima nisu uvijek najsklonija. Posebno se osvrće na Veberovu djelatnost s područja filologije. Na tom se području Veber pokazuje kao vrlo aktivan sudionik. Sastavlja čitanke, piše programatske spise, gramatike, bavi se znanstvenoistraživačkim radom, sudjeluje u polemikama sa suvremenicima oko spornih pitanja kodifikacije književnoga jezika. U ocjeni Veberove Skladnje Pranjković pokušava dati o njoj objektivan sud. Ističe joj mnoge dobre strane, ali ne propušta progovoriti i o nedostacima, koji se u njoj mogu naći ako ju se analizira s kakva specifična stručnoga ili znanstvenoga gledišta, posebno u usporedbi sa sintaktičkim opisom hrvatskoga jezika u gramatikama Veberova suvremenika Vjekoslava Babukića. To međutim Veberovoj sintaksi nipošto ne umanjuje njezinu temeljnu znanstvenopovijesnu i aktualnu suvremenu vrijednost. Pretisnuta, Skladnja će i danas poslužiti kao vrlo korisno štivo svakome tko se na bilo koji način bavi sintaktičkim aspektom hrvatskoga jezika. Na kraju rada nalazi se reprezentativan Izbor iz djela Adolfa Vebera Tkalčevića i Izbor iz literature o Veberu i njegovoj Skladnji.