Školski rječnik hrvatskoga jezika izrađen u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje normativni je jednojezični rječnik namijenjen u prvome redu učenicima završnih razreda osnovne škole i srednjoškolcima, ali i svima koji se služe hrvatskim standardnim jezikom. Obuhvaća oko 30 000 natuknica, a u dodatku gotovo tisuću zemljopisnih imena s etnicima i kteticima. Rječnik se temelji na Hrvatskoj jezičnoj riznici, računalnome korpusu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Obrađivači su provjeravali značenja i uporabu riječi u korpusu, ali primjeri nisu izravno preuzimani iz korpusa, nego su uspostavljeni tako da budu primjereni korisniku i da ne opterećuju rječnik.
Temeljni je korpus tekstova iz kojih je uziman abecedarij za ovaj rječnik sastavljen od udžbeničkih tekstova svih predmeta za više razrede osnovne škole i za srednju školu, osnovnoškolske i srednjoškolske lektire i plana i programa za osnovnu i srednju školu, a dopunjen je prema postojećim rječnicima hrvatskoga jezika. Velika je pozornost posvećena primjerima (oprimjereni su npr. nazivi ili česte sveze, valencijski odnosi ako pri uporabi postoji nesigurnost, razlika u značenju paronima, preneseno značenje). Rječnik donosi velik broj sveza i frazema (i frazemskih inačica) uključenih u rječnički članak te podatke o sinonimnim i antonimnim odnosima među natuknicama.
Osnovna su načela na kojima se temelji Školski rječnik hrvatskoga jezika normativnost, sustavnost, ekonomičnost, primjerenost korisniku i potvrđenost u korpusu.
Normativnost Školskoga rječnika očituje se odabirom natuknica (lijevi se stupac uspostavlja u skladu s normama hrvatskoga standardnog jezika), odabirom oblika u gramatičkome bloku (u njemu se donose samo normativno prihvatljivi oblici) te upućivanjem (katkad se donose i natuknice koje su česte u uporabi, ali koje nije dobro upotrebljavati u standardnome jeziku i upućuju na natuknice koje u njemu treba upotrebljavati).
Sustavnost se očituje na svim rječničkim razinama: u odabiru i naglašivanju natuknica, u odabiru i naglašivanju oblika koji se donose u gramatičkome bloku (za potrebe Rječnika pažljivo je razrađen sustav naglašivanja te je dosljedno proveden i u gramatičkome bloku; pri naglašivanju strogo je slijeđena standardnojezična norma utemeljena na novoštokavskim naglasnim pravilima), u uspostavi definicija (npr. u sustavnome definiranju zatvorenih gramatičkih i semantičkih skupina), u donošenju primjera itd. Sustavnosti je poklonjena velika pozornost kako bi se u korisnika Rječnika razvila svijest o tome da je standardni jezik sustav, a ne skup jedinica kojima upravljaju nepovezana pravila.
Jedno je od temeljnih načela i ekonomičnost, ali ona se nikad ne ostvaruje na račun sustavnosti i primjerenosti korisniku. Ekonomičnost se očituje u tome što se npr. u istoj natuknici donose navezani i nenavezani prijedlog ili prilog ako među njima nema naglasne razlike. Zbog načela ekonomičnosti u Rječniku je uspostavljena i uputnica usp., kojom se upućuje na to da se obradba nalazi pod drugom natuknicom. Ta se uputnica, kako se ne bi previše opterećivalo korisnika, upotrebljava samo kod sinonimnih riječi koje imaju sličan izraz te nisu jako udaljene u abecednome poretku. Zbog načela ekonomičnosti primjeri nisu čitave rečenice preuzete iz korpusa, nego su skraćeni na najveću moguću mjeru.
Velika se pozornost poklanja primjerenosti korisnicima, tj. u prvome redu učenicima završnih razreda osnovne škole i srednjoškolcima. O tome se vodilo računa pri odabiru natuknica, upućivanju, oblikovanju rječničkoga članka te pri tehnici obradbe. Stoga Rječnik nema strukturu grozda, nego se svaka riječ pojavljuje u posebnoj natuknici (pa se tako u posebnim natuknicama donose mocijski parnjaci ženskoga roda, odnosni pridjevi, glagolske imenice itd., a ne obrađuju se pod muškim mocijskim parnjakom, imenicom ili glagolom od kojih su izvedeni).