U ovoj knjizi nude se tekstovi o književnoj kajkavÅ”tini u Äetiri cjeline.
Prva je uvodna, govori o standardizacijskim procesima u kajkavskom hrvatskom književnom jeziku, njegovoj polifunkcionalnosti te s izdvojenom temom vezanom uz naziv jezika kao identitetski znak ne samo za kajkavski nego i za druge povijesne hrvatske književne jezike. Zbog želje da bude razumljiviji Ŕiri kontekst i vrijeme je proŔireno do naŔih dana.
Slijedi pregled pisane kajkavÅ”tine kroz stoljeÄa, poÄevÅ”i s uvodnim tekstom o maÄarsko-hrvatskim leksiÄkim dodirima. Prolaz od 16. do 19. stoljeÄa pokazuje razliÄite teme, autore, ali i jezikoslovne pristupe njihovim djelima. Izabrani predstavnici stoljeÄa nametnuli su se sami, tekstovi su rasli, teÅ”ko je bilo ostati objektivni izbornik.
Posebno me u povijesti jezika zanima starije hrvatsko jezikoslovlje, volim zaroniti u rjeÄnike i gramatike iz proÅ”lih stoljeÄa. U treÄoj cjelini rjeÄnici su predstavljeni kroz tvorbenojeziÄnu temu, a gramatike kroz deklinaciju imenica.
I tek su sada na red mogle doÄi sintaktiÄke i sintaktostilistiÄke teme. Nadam se da Äe Äitatelji vidjeti onu ljepotu i gipkost jezika starih kajkavskih autora, na Äelu sTituÅ”om BrezovaÄkim, koja je mene fascinirala i pokretala.