O knjizi
ISBN: 953-6637-06-5(IHJJ);953-6522-24-1 (ArTresor)
Naklada: 0
Broj stranica: 578
Godina izdanja: 2000
cijena: 26,54 € 21,23 €
Dostupnost: RASPRODANO
Jedna se znanost rodila pred očima generacija koje su prethodile našoj:
lingvistika je u XX. stoljeću ostvarila onaj uzlet – kako bi ekonomisti
rekli, svoj take off – koji je bio poput onoga fizike u XVII., kemije u
XVIII., a biologije u XIX. stoljeću. Uzletjela je i izvela promjenu
kojom skup točnih gledanja ustupa mjesto skupu zakona, kojom ono što je
bila samo jedna od disciplina – postaje znanost. Galilej te metamorfoze
bio je ženevski profesor Ferdinand de Saussure i kao što je slučaj sa
svim velikim intelektualnim prekretnicama, ni ova nije pošla od
ambicioznog nastojanja da postavi neku opću, sveobuhvatnu teoriju. I kao
što je Galilej utemeljio fiziku zato što ga je iznenadila svjetiljka
koja se njihala pod svodom katedrale i zato što se upitao zašto je to
njihanje izohronoi, zašto svi njihaji jednako traju, tako se i Saussure
upitao – zašto A?1878., kad je bio još nedorasli mladić, Saussure
objavljuje tekst koji će revolucionirati znanost o jeziku, svoj poznati
Mémoire o primitivnom sustavu vokala u indoeuropskim jezicima. Tu izlaže
svoju namjeru da ispita mnogostruke oblike i.-e. a. “Različiti i.-e. a
su predmeti isto tako značajni kao i temeljne čestice u nuklearnoj
fizici”, kaže veliki lingvist Emile Benveniste. I kao što je Le Verier
otkrio Neptun pomoću računanja, a ne zato što bi ga bio vidio, Saussure
otkriva neko a koje nikada nije čuo, za koje nije mogao reći kako bi ga
valjalo izgovarati, koje ne odgovara niti jednoj poznatoj povijesnoj
stvarnosti, ali čije je postojanje moguće otkriti zbog najrazličitijih
promjena koje neprestano izaziva u sustavu i.-e. jezikâ. I to neodređeno
a, koje je Saussure dokazao 1878., zaista će se otkriti 1927. kad se
prvi put dešifrira hetitski jezik. Do tog je velikog, kopernikanskog
preokreta došlo kad se “sistem ili sustav” postavio u opreku prema
povijesti. Lingvistika je započela kao gramatika – uglavnom
preskriptivna – koja će nas uputiti kako moramo govoriti, a ne kako
govorimo, nastavljena je kao filologija, disciplina koja uspoređuje
stanja nekog jezika u različitim razdobljima i različite jezika u
njihovim međusobnim odnosima. Međutim, to povijesno stajalište, tzv.
dijakronija, koje je dalo toliko značajnih rezultata tijekom čitavog
XIX. st., kako kaže Saussure, zakriva nam činjenicu da jezik u određenom
trenutku ima uravnotežen sustav, čiji zakoni nemaju ništa zajedničko s
onim što mu je prethodilo i s onim kako će se on dalje razvijati. Odatle
važnost oslobađanja od dijakronijske perspektive i postavljanje na
isključivo sinkronijsko stajalište. Odatle neprocjenjiva važnost
cjelokupnog Saussureova učenja, kako je ono na jasan i uvjerljiv način
izneseno u njegovim predavanjima iz kojih je – prema zabilješkama
njegovih studenata – nastala ova knjiga – istinski temeljac suvremene
znanosti o jeziku.
