Knjižica je radni predložak za institutski projekt Hrvatski rječnik do Marulića i njegovih suvremenika (odobren od Ministarstva znanosti i tehnologije u kolovozu 2002. godine). Stoga osim obrazloženja projekta, koje čini uvodni i za javnost najvažniji dio, sadrži radne upute: Načela uspostave i primjene kratica izvora, Opće i gramatičke kratice, Kratice izvora, autora, autorskih priloga, edicija i periodika u kojima su objavljeni izvori (s osnovnim bio-biblio...

U ovome se radu govori o dijalekatskome miješanju, i to o miješanju organskih idioma (mjesnih govora, a preko njih i dijalekata) u situacijama graničnoga i arealnoga jezičnoga kontakta. Na hrvatskome dijalekatskome prostoru mnogo je takvih situacija, koje su do danas ili neistražene ili su samo djelomično istražene, te je u tome smislu ova knjiga prilog upoznavanju graničnih i arealnih kontaktnih situacija u Hrvatskoj....

Rječnik je veoma vrijedan spomenik naše kulturne i jezične baštine, posebno važan za hrvatsku povijesnu leksikografiju, leksikologiju i dijalektologiju. Po nekim procjenama ima oko 27 000 latinskih natuknica....

Jedna se znanost rodila pred očima generacija koje su prethodile našoj: lingvistika je u XX. stoljeću ostvarila onaj uzlet – kako bi ekonomisti rekli, svoj take off – koji je bio poput onoga fizike u XVII., kemije u XVIII., a biologije u XIX. stoljeću. Uzletjela je i izvela promjenu kojom skup točnih gledanja ustupa mjesto skupu zakona, kojom ono što je bila samo jedna od disciplina – postaje znanost. Galilej te metamorfoze bio je ženevski profesor Ferdinan...

Na europskom zapadu, 1660., bila je do tada neviđena novina predstaviti djelo o filozofiji jezika polazeći od narodnog, a ne od latinskog jezika, dakle obraćajući se čitatelju koji nije bio latinist: Grammaire générale et raisonnée, što su je napisali Antoine Arnauld i Claude Lancelot upravo je zbog toga izvršila mnogo veći utjecaj nego latinske rasprave Scaligera, Sanctiusa i Campanelle koje su joj prethodile. Gotovo istovremeno objavljivanje (1662.) drugog ...

Ovo Danteovo djelo, pisano na latinskom kao i njegova MONARCHIA i kao sve teoretske rasprave onog vremena, posvećeno je ilustraciji izražajnih mogućnosti talijanskog jezika. Ono je u neku ruku teoretski traktat kojemu je cilj pokazati da pučki jezik može bez obzira na namjenu stati uz bok pa čak i nadomjestiti latinski jezik. Upravo zato što predstavlja manifest dubokog uvjerenja koje traži prevlast narodnog, živog jezika kao “negramatičkoga”, ali jezika s...